Proverbs 1

1Priče Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, 2Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju riječi razumne, 3Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,

4Da se daje ludima razboritost, mladićima znanje i pomnjivost. 5Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost, 6Da razumije priče i značenje, riječi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.

7Početak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. 8Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. 9Jer će biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.

10Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; 11Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;

12Proždrijećemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; 13Svakojakoga blaga dobićemo, napunićemo kuće svoje plijena; 14Bacaćeš ždrijeb svoj s nama; jedan će nam tobolac biti svjema;

15Sine moj, ne idi na put s njima, čuvaj nogu svoju od staze njihove. 16Jer nogama svojim trče na zlo i hite da proljevaju krv. 17Jer se uzalud razapinje mreža na oči svakoj ptici;

18A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši. 19Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.

20Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj; 21U najvećoj vrevi viče, na vratima, u gradu govori svoje besjede: 22Ludi, dokle ćete ljubiti ludost? i potsmjevačima dokle će biti mio potsmijeh? i bezumni dokle će mrziti na znanje?

23Obratite se na karanje moje; evo, izasuću vam duh svoj, kazaću vam riječi svoje. 24Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, 25Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;

26Zato ću se i ja smijati vašoj nevolji, rugaću se kad dođe čega se bojite; 27Kad kao pustoš dođe čega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad dođe, kad navali na vas nevolja i muka.

28Tada će me zvati, ali se neću odazvati; rano će tražiti, ali me neće naći. 29Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; 30Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.

31Zato će jesti plod od putova svojih, i nasitiće se savjeta svojih. 32Jer će lude ubiti mir njihov, i bezumne će pogubiti sreća njihova. Ali ko me sluša, boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla.

33